Autori: Jovo Martinović i Vladimir Otašević
Španska kompanija „Fersa Energias Renovables” trebala je da isplati četiri miliona eura sadašnjem direktoru Crnogorskog fonda za stambenu solidarnu izgradnju (CFSSI) Danilu Popoviću u okviru posla gradnje vjetroelektrane na brdu Možura, između Bara i Ulcinja, iako on nije bio u tom poslu, saopštio je, između ostalog, u ekskluzivnom intervjuu za „Dan” španski preduzetnik i specijalista za poslovnu administraciju i upravljanje Karles Palou Kol, koji je učestvovao u pripremi posla gradnje vjetroelektrane na Možuri. Radi se o poslu koji je pod istragom crnogorskog Specijalnog državnog tužilaštva (SDT), evropske policijske službe Europol i policijskih organa države Malte u okviru istrage koruptivnih šema i ubistva poznate malteške istraživačke novinarke Dafne Karuane Galicije.
• Recite nam kako je započeo projekat izgradnje vjetroelektrane Možura i šta je bila vaša uloga i vašeg crnogorskog poslovnog partnera g. Popovića u projektu?
– Projekat „Možura” pokrenut je nakon tržišne studije ekonomskih i infrastrukturnih potreba Crne Gore. Vjerovalo se da je to dobra investicija za Crnu Goru i za kompaniju „Fersa Energias Renovables S.A.” iz Španije. U tu svrhu su ugovorene moje i usluge kompanije „BWP S.L.”. Mi smo sproveli studijsko istraživanje, kao i komercijalnu strategiju za pregovore sa Vladom Crne Gore, koje su dovele do tendera i potpisivanja ugovora o izgradnji vjetroelektrane i zakupu državnog zemljišta u julu 2010. godine. Gospodin Vladimir Popović je na početku bio suštinski dio ovog projekta, budući da je ozbiljan i cijenjen preduzetnik u Crnoj Gori sa znanjem španskog jezika. Kao takav je bio od pomoći za investicione sporazume koji su uslijedili. Radi pomoći u realizaciji ovog projekta, gospodin Vladimir Popović kontaktirao je gospođu Milenu Popović predlažući joj da se uključi u projekat, jer je govorila španski i tada uživala njegovo povjerenje.
• Ipak, „Fersa S.A.” nije izgradila vjetroelektranu, a vi i g. Popović ste kao posrednici u poslu ostali kratkih rukava zbog čega ste i podnijeli tužbu za prevaru pred crnogorskim sudom. Šta je dovelo do toga?
– „Fersa S.A.” je po zaključenju sporazuma sa Vladom Crne Gore trebala platiti „BWP S.L.” iz Barselone (na osnovu ugovora 9.11.2007. godine) definisanu proviziju po instaliranom megavatu, ravnopravno na sve članove projektnog tima, uključujući Vladimira Popovića i Milenu Popović. Uspostavljena je nova šema isplate svima. Međutim, iznenada se u ovoj tabeli isplata provizija pojavljuju dvije osobe koje nikada ne bi smjele biti tu: gospodin Hose Marija Roher, predsjednik „Ferse S.A.” koji je trebao dobiti dva miliona eura provizije, i Danilo Popović, bivši sindikalni lider u Crnoj Gori i otac Milene Popović, koji je trebao uzeti četiri miliona provizije. Jer, to je bio jasan konflikt interesa. Mi smo odmah zatražili objašnjenje od Hose Marije Rohera, „BWP S.L.”, Milene Popović i Danila Popovića. U isto vrijeme zahtijevali smo potpisivanje novog ugovora za nas, da bi stvari bile jasne i zakonite. Na naše zahtjeve da se objasni o kakvim se transakcijama i poslovnim aktivnostima ovdje radi nije nam odgovoreno. Ubrzo smo otkrili da su „Fersa S.A.”, „BWP S.L.”, gospođa Milena Popović i drugi potpisali ugovore o saradnji i provizije sa fantomskim preduzećima koja nikada nisu postojala u privrednim registrima Španije i Crne Gore. Takođe, ugovor koji je „Fersa S.A.” potpisala 9. novembra 2007. godine (od 10 milion eura provizije za posao sa Vladom Crne Gore) potpisan je između „Fersa Energias Renovables S.A.” i „BWP Europa Consulting S.L.” kao dio „BWP Group S.L.”.
Naknadnim uvidom u španski privredni registar se ispostavilo da firme pod tim imenima ne postoje, niti su ikada postojale. Po ugovoru, „BWP Group S.L.” se obavezuje da će pružati usluge „Fersi S.A.”. Na kraju je ispalo da će isplata provizija ići preko kompanije „BWP Montenegro” registrovane u Crnoj Gori, koja nije prisutna u ugovoru sa „Fersom S.A.”, što je potvrdila i generalna direktorka kompanije koja je naslijedila „Fersu S.A.” tokom njenog svjedočenja u Osnovnom sudu u Podgorici. Gospodin Vladimir Popović i ja smo shvatili da su sve te nezakonitosti urađene s ciljem bogaćenja pojedinaca u upravi „Ferse” i državnom rukovodstvu Crne Gore, na štetu same „Ferse” i države Crne Gore i nas dvojice kao partnera u projektu „Možura”. Na kraju smo cijelu stvar predali sudu, jer se očigledno radilo o teškoj prevari, podmićivanju i korupciji najgore vrste.
• Kada je ugovor između Vlade i „Ferse” objavljen govorilo se kako je „Fersa” ozbiljna firma iz EU sa velikim iskustvom u poslu. Kako na to gledate?
– Nažalost, rukovodstvo „Ferse” je već imalo iskustva sa netransparentnošću i problemima sa zakonom u drugim zemljama, o čemu je pisala međunarodna štampa. Ovo što se desilo u Crnoj Gori nije ni prvi, ni jedini slučaj. Međutim, svjesni smo da su lični interesi pojedinih aktera i saradnika na projektu na obje strane bili veći od njihovih obaveza prema Crnoj Gori i projektu.
• Zašto ste pokrenuli spor u Crnoj Gori a ne u Španiji?
– Ove kriminalne aktivnosti su izvršene uglavnom u Crnoj Gori, i gospodin Vladimir Popović i ja zahtijevamo da se utvrdi pravna, materijalna i svaka druga odgovornost, upravo na teritoriji gdje je projekat trebao da se realizuje.
• Da se vratimo i na sporni ugovor koji je 2007. potpisan u Španiji. U njemu je naznačeno da će se platiti provizija od 100 hiljada po instaliranom megavatu električne energije. Odakle cifra od 10 miliona eura kada je instalirano ukupno 46 MW? Po tome je ukupna provizija trebala iznositi 4,6 miliona.
– Vidite, u Španiji je akcionarima „Fersa S.A.” prijavljeno da će biti izgrađeno 100 MW, tako da je ukupna provizija trebala iznositi 10 miliona. Dakle, to nije priča rekla-kazala, već se ta brojka o 100 MW pominje u redovnim godišnjim izvještajima koji su podneseni akcionarima i nadležnim španskim vlastima, i koji su provjeravani od strane tamošnjih revizora. (str. 39 finansijskog izvještaja „Fersa S.A.” iz 2008). Dakle, jasno je da je brojka od 100 MW naduvana od početka, kako bi se isplatile puno veće provizije od onih koje su stvarno trebale biti plaćene. S tim u vezi dodajte da je taj ugovor o proviziji od 10 miliona eura napisan na svega tri stranice. Mnogi nezavisni eksperti su nam rekli da je to tipičan ugovor o pranju novca i prevari. Bilo koji ugovor o najmu parking mjesta u Podgorici mora sadržati puno više detalja i na više stranica, a kamoli ugovor kojim se obezbjeđuje isplata od 10 miliona eura za posao sa Vladom Crne Gore.
• Da li je to moglo biti urađeno bez znanja i saradnje sa crnogorskim vlastima?
– Jasno je da su brojke naduvane od početka i da ljudi koji su odlučivali u Crnoj Gori nisu mogli biti van ove operacije, jer je fiktivnih 100 MW prijavljeno upravo iz razloga da bi oni profitirali iz razlike od fiktivnog do stvarnog.
• Dakle, nova tabela isplate provizija je urađena po fiktivnom a ne stvarnom poslu?
– Hoze Maria Roher (predsjednik upravnog odbora „Fersa S.A.”) i Danilo Popović se pojavljuju na novoj tabeli, po kojem je Roheru sledovalo dva miliona, a Danilu Popoviću četiri miliona eura. Kome je, da li i kako Danilo Popović trebao odnijeti novac ne znam, niti su nam čelni ljudi sa španske strane htjeli bilo šta reći na tu temu. Ovim je očigledno da je „Fersa S.A.” djelovala izvan zakona, radeći protiv svojih dioničara, slobodnog tržišta i svih zvaničnih regulatornih institucija i Španije i Crne Gore. Za ovako nešto je bilo apsolutno neophodno sudjelovanje i/ili saradnja sa ljudima u državnom vrhu Crne Gore. U ovakvim slučajevima nikada ne postoje slučajnosti.
• Na osnovu kojih stručnih referenci je Danilo Popović ušao u projekat? Da li je njegova bliskost sa državnim vrhom bila njegova preporuka?
– Danilo Popović nikada nije imao formalni ugovor i stručne reference za učestvovanje u projektu. Ponavljam, nikada nam nije objašnjeno na osnovu čega je on trebao dobiti četiri miliona eura i šta je trebao raditi sa tim novcem.
• U Osnovnom sudu u Pogdorici je takođe svjedočila Ana Isabel Lopez Porta, generalna direktorica „Audax Renovables S.A.”, firme koja je naslijedila „Fersu S.A.”. Ona je izjavila da sa vama i g. Vladimirom Popovićem „Fersa S.A.” nije imala nikakvog posla, niti da je ikada čula za vas, kao i da je „Fersa S.A.” angažovala firmu „BWP Europe Consulting” kao jedinu firmu koja je imala ovlašćenje za dobijanje dozvola za projekat.
– Izjava dotične gospođe na sudu je suprotna svim dokazima koje smo podnijeli sudu. Njeno svjedočenje u bilo kojem sudu u EU bi se odmah moglo podvesti pod proceduralnu prevaru koja povlači krivičnu odgovornost za lažiranje i prikrivanje dokaza. Navodna kompanija „BWP Europe Consulting”, nikada, ali podvlačim, nikada nije postojala u Španiji, za šta vam prilažem kao dokument izvod iz privrednog registra Barselone, gdje ne postoji nikakav trag te firme, niti u Kataloniji, niti u Španiji. Firma je izmišljena da bi se maskirali nezakoniti poslovi.
•Na kraju „Fersa S.A.” nije izgradila vjetroelektranu i projekat je prodat Kinezima preko malteške kompanije „Enemalta”. Da li su te provizije, ipak, isplaćene ili je došlo do problema među novim partnerima u projektu?
– Ne znam šta se dalje dešavalo jer su nas odstranili iz projekta zbog naših sumnji u korupciju. Jedino znam da je „Fersa” isplatila jednu akontaciju 2008. godine preko „Deutsche Bank” u iznosu od nepunih 540 hiljada eura, od kojih je Danilo Popović uzeo 400 hiljada, kako mi je rečeno. Ja nisam dobio ni centa. Zato smo sada na sudu.
Ovaj tekst je urađen
uz podršku fonda
journalismfund.eu


Specijalno državno tužilaštvo neće da sasluša svjedoka

•Specijalno državno tužilaštvo (SDT) tvrdi da je pokrenulo izviđaj oko projekta „Možura” i taj izviđaj traje od novembra 2017. godine. Da li vas je iko iz Specijalnog tužilaštva ikada kontaktirao u vezi vaših saznanja?
– Nikada me niko nije kontaktirao od crnogorskih tužilaca, iako je slučaj koji smo pokrenuli na sudu otvoren za javnost i mislim da tu ima puno posla i materijala za iole ozbiljnog i nepristrasnog tužioca. Crnogorsko pravosuđe bi se moralo pozabaviti ovim slučajem, ako im je stalo do zakonitosti i ulaska Crne Gore u EU.


Milena Popović sama sa sobom poslovala

•Da li je Milena Popović ostala u projektu iz kog ste vi i g. Popović izašli zbog nezakonitosti?
– Milena Popović, kćerka Danila Popovića, ostala je u tim „kombinacijama” i postala istovremeno zakonski predstavnik firme „Fersa & Čelebić” (podružnice „Fersa” osnovane u Crnoj Gori) i „BWP Montenegro” (podružnice „BWP S.L.” registrovane u Podgorici). Te dvije lokalne firme su potpisale ugovor o konsultantskim uslugama, tako da je Milena Popović poslovala sama sa sobom. U EU je to potpuno nezakonito kao i u svakoj normalnoj državi. To je jasan sukob interesa, plus što se naknadno pojavljuje njen otac kao dodatna osoba, koja treba zajedno sa predsjednikom odbora „Fersa S.A.” da uzme astronomsku proviziju.